Pre nego što bilo šta napišem, ne mogu a da se ne setim izjave pevačice Maje Nikolić od pre nekoliko godina, kada je želela da se „ubaci” u Železnice Srbije: „Moja strina Gordana Nikolić, jedna od najpoznatijih izvornih pevačica u Nišu, radila je u Železnicama Srbije. Moj rođak Mirko Stojiljković je kultni čovek u Železnicama Srbije. Prema tome, ja imam tu neku ‘genetsku podlogu’”.
Moj deda Milorad je radio kao otpravnik vozova, otac i majka su takođe radili na železnici a i stariji brat je nekih dvadesetak godina bio njihov radnik. Tako da imam ne samo „genetsku podlogu” da pišem ovaj tekst, već bi po Majinom rezonu, mogao bez problema da budem i ministar saobraćaja.
U ovom blogu fokusiraću se na železnički prevoz Pančevo-Beograd. Pre par godina, grandiozno je najavljivan projekat rekonstrukcije pruge Beograd – Pančevo, izgradnja drugog koloseka, i to sve za „tričavih” 91 miliona evra, od kojih 78 milona evra od kredita koji smo uzeli od „braće” Rusa, a ostatak od 13 miliona evra obezbedila je naša država. Ne samo što smo se kreditno zadužili od Rusa, već smo za radove angažovali njihovu kompaniju „RŽD Internešenl” čiji je osnivač Ruska državna železnica.
Radovi su završeni na vreme, a u Pančevu smo očekivali da konačno „proradi” Beovoz punom parom i da brže i jeftinije putujemo na svoja radna mesta, škole, fakultete… U to vreme, zbog svog zdravstvenog stanja, bio sam prinuđen da svakodnevno putujem na Institut za onkologiju i radiologiju Srbije na zračenje. Blizu tadašnjeg mesta stanovanja, bila mi je stanica „Pančevo-Strelište” tako da sam se odlučio za tu varijantu putovanja. Uđem skoro „ispred kuće” a izađem na stanici „Karađorđev park” i tako se i vratim kući. Ali, ne lezi vraže!!! Beovoz nas je prevozio samo iz Pančeva do Ovče, a tamo smo presedali u BG voz. I opet mi je bila brža, a zbog opšte iscrpljenosti organizma, i lakša ta varijanta.
Taman kada sam završio sa lečenjem neki genije je ukinuo Beovoz iz Pančeva i od tada traju priče „pregovaramo sa Železnicom da se ponovo uvedu vozovi za Beograd”… I tako već nekoliko godina. Jedina svetla tačka je ta što postoji jedan voz na liniji Beograd – Vršac i Vršac – Beograd, koga možemo da koristimo od stanica „Pančevo varoš” i „Pančevo glavna stanica”. Lep, nov voz, naravno ruske proizvodnje, ali premali da primi sve putnike. Često se i stoji u njemu. Koristim ga kada idem na kontrole jer udobnije, brže i jeftinije stignem do odredišta.
Na kraju, ne mogu da se ne zapitam zbog čega se država zadužila da bi obnovila ovu prugu? Uzeli smo ruski kredit, angažovali rusku kompaniju za izvođenje radova i šta sada? Nadam se da nije sve to samo zbog Rafinerije Pančevo koja je takođe u vlasništvu ruske kopanije „Gazprom Neft”. Matematika mi nije bila baš jača strana u školi ali se od istih ljudi zadužuješ, vraćaš im taj novac angažovanjem njihove kompanije, da bi druga njihova kompanija imala jeftin prevoz sirovina i gotovih proizvoda, tu baš ne vidim neku računicu koja ide nama u korist.
Na kraju, ostaje pitanje KOME SMETA ŽELEZNIČKI PREVOZ PUTNIKA?!?!?!