Odmah na početku odbornik Stanko Pužić je zatražio proširenje dnevnog reda raspravom o usvajanju Dekleracije o slobodi izražavanja i zaštiti građana Pančeva, u ime odborničke grupe „Pančevo protiv nasilja”. Tigran Kiš mu nije dozvolio da nam predstavi sadržaj predloga. Odbornica Zeleno levog fronta Tamara Maksić je zamolila predsednika da dozvoli gospodinu Pužiću da nas upozna sa sadržajem, da bismo znali kako da glasamo, ali je i to odbijeno. Pošto su smatrali da je Poslovnik grubo prekršen, cela odbornička grupa je napustila sednicu.
Onda se obratio gradonačelnik i otvorio nam dušu, jer je jako tužan što neko politizuje i kriminalizuje rad sednice, nije bio jasan na šta misli, ali sam zaključila da ga atmosfera ispred zgrade čini dodatno nervoznim. Njega bi bilo sramota to da radi, ali, on to uspešno prevazilazi fenomenalnim bavljenjem budžetom i unapređenjem grada u interesu naše dece. Ti koji opstruiraju treba da znaju da im neće proći još jedna obojena revolucija. Posle tog dramatičnog, iskrenog i odlučnog uvoda, koji bi taj na koga se odnosilo, mogao da tumači i kao pretnju, prešao je na glavnu tačku dnevnog reda, a to je budžet Grada za narednu godinu. Sve u svemu, budžet je istorijski, bio je i prethodni, ali ovaj je još istoriskiji.
Igor Vuković je izjavio da „Grupa” ne može da podrži budžet jer je u deficitu, premala su ulaganja, ne predviđa proširenje kanalizacione mreže u selima, prevelika sredstva se izdvajaju za privatne sportske klubove… Kritikovao je ukidanja popusta od pet odsto za redovne platiše grejanja i odbijanje rasprave o predloženoj Dekleraciji.
Gradonačelnik je odgovorio u svom maniru: g. Vuković ne zna šta je deficit i amaterski sport, a da to ko kada plaća grejanje nije važno i da nije fer da neko plaća manje zbog toga što plaća na vreme. Ta mera je tekovina prošlosti i ukinuta je, ustvari, zbog iskrene posvećenosti pravdi.
Tamara Maksić je rekla da ZLF ne može da glasa za budžet jer nije ni socijalnog ni razvojnog karaktera. Primetila je da ove godine imamo za 372 miliona manje sredstava iz AP Vojvodine, jer su sva sredstva ranije ulagana u opštine ove godine usmerena na EXPO. Osvrnula se i na smanjenje od dva miliona u zdravstvenu zaštitu i deset milionam manje u poboljšanje energetske efikasnosti, iako su građani bili veoma zainteresovani za taj program subvencija. Na to su se odnosila i dva amandmana u kojima je predložila da se sredstva iz projekta „Emitovanje programskih sadržaja iz nadležnosti grada Pančeva” preusmere tako što će se program zdravstvene zaštite i program energetske efikasnosti povećati za po deset miliona, a za reklamiranje fenomenalnih uspeha u gradu će biti dovoljno i 2,5 miliona.
Očigledno je da ti predlozi i komentari nikako nisu prijali gradonačelniku jer je izašao da objasni da će Vojvodina puno ulagati u naš grad, a naročito da ćemo tek da vidimo koliko će EXPO pružiti napretka građanima Pančeva. I onda počinje da se obraća Zeleno-ljevom frontu. Zašto? E pa, Tamara Maksić je svojim radom u Skupštini AP Vojvodine privukla pažnju Informera, pa je prošle nedelje objavljeno da je na sednici „Vikala da će svi iz vlasti biti u vozu za Jasenovac”. Vrlo kreativna izmišljotina, ali sasvim dovoljna da botovska ekipa krene da joj preti po društvenim mrežama. To je inspirisalo našeg duhovitog gradonačelnika da pređe na jekavicu, ali ni to nije znao kako treba, jer je pravilno lijevo, a ne ljevo (refleksi glasa jat se uče u osmom razredu i to je elementarno (ne)poznavanje našeg jezika). Ponudila sam se da mu objasnim za par minuta, ali nije bio zainteresovan. Umesto toga nam je rekao da će levičarske ideje uskoro završiti gde im je mesto, a ja sam se obradovala jer se i ja nadam povratku principa jednakosti i socijalne pravde pri raspolaganju novcem svih naših građana. Gradonačelnik je posumnjao u to da Tamara Maksić sama piše predložene amandmane, skrenuo joj je pažnju da manje stoji na Savskom mostu u Novom Sadu, a više se bavi važnim stvarima. I tako, baš je svašta pametno imao da nam kaže.
I Petar Andrejić je nešto smatrao o ljevičarima i našoj demagogiji kojoj se bliži kraj. Po njemu su izdvajanja za školstvo i zdravstvo dobra, jer „Ništa nije važnije od nečeg drugog”. Svakako je bio mnogo ljut na nas.
Ja sam skrenula pažnju na katastrofalno stanje u školama u gradu, koje predviđeni budžet neće popraviti u narednoj godini. Primetila sam da je takav odnos prema budućnosti jedan od razloga zbog kojeg naši srednjoškolci imaju potrebu da pokažu solidarnost sa studentima, a da odgovor čelnika ne treba da bude slanje inspekcija u škole i zastrašivanje kolega. Predsednik Kiš i još par odbornika su se glasno potrudili da se ne čuje taj deo mog izlaganja.
Zatim sam se u ime Zeleno-levog fronta obratila gradonačelniku povodom 4.410.000 dinara predviđenih za ostvarivanje i unapređivanje javnog interesa u oblasti javnog informisanja. Ta sredstva se dele na konkursu, ali komisiju formira gradonačelnik i na kraju potpisuje odluku te komisije. Skrenula sam mu pažnju na to da portal EPančevo, koji je do sada uvek dobijao sredstva našeg grada, sledeće godine ne bude finansiran novcem građana jer, očigledno, nema kapaciteta da poštuje elementarne postulate Kodeksa novinara Srbije i ne radi u javnom interesu, nego ozbiljno krši zakon. Opet su me prekidali i nešto vikali dok sam dokazivala te tvrdnje neodobrenim objavama skrinšotova iz grupa roditelja i dece od prošle nedelje i netačnim informacijama o učenicima i kolegama.
Jedan od odbornika me je optužio da ja politizujem i kriminalizujem svoje učenike i svašta mi je još rekao, vrlo glasno i izražajno, tako da ga je čak Tigran Kiš opomenuo.
Još nekoliko odbornika nam je nešto zamerilo, ali su to bile samo ponovljene reči gradonačelnika, verovatno da bi dokazali da su slušali na času. Svakako smo shvatile da smo mi te kojima neće proći još jedna obojena revolucija i to što politizirajemo i kriminalizujemo građane i mladež. Znam da bi oni to voleli, ali znaju i oni koliko to nije tačno, pa kao da tim ponavljajanjem kuraže jedni druge. Ukinuti prenosi sednica, nervoza i agresija bez razloga i potrebe su samo pokazatelj koliko su se uplašili atmosfere na ulicama. Studenti su za mesec dana uspeli da solidarnost, empatiju i jedinstvo vrate u modu. Pa su to sve začinili sjajnim humorom. Za to niko neće naći vakcinu, taj virus je neuništiv. Skupovi u Beogradu i Nišu u nedelje su to samo potvrdili.
A već u ponedeljak je prosvetna inspekcija stigla u moju školu da se posle 25 godina pozabavi mojim radom na času.