Seksizam u svakodnevnom jeziku i govoru ogleda se u primerima korišćenja muškog roda kao generičkog, u kom je žena, njeno zanimanje ili njena titula oslovljavana u muškom rodu. Domaćica je žena koja se „bavi kućom”, gaji decu, kuva ručak, pere, pegla za dž. Domaćin je gazda, „glava” kuće. Domaćica je besplatna radna snaga, domaćin sedi u čelo stola i čeka da mu domaćica sipa supu. Naravno, onu domaću. Mnogima je nekako „manje prirodno” ako kažete psihološkinja, pedagoškinja, sociološkinja. Sekretarica nema tu „ozbiljnost” kao reč sekretar. Sekretarica je sinonim za vrlo „poslušnu” ženu koja bespogovorno sluša „mudrog” direktora. Sama profesija sekretarice svrstava se u one sa dozom manjkavosti morala. Slično kao što se doživljavaju nažalost i glumice. Ali zato baba-sera je uvek baba-sera. Za čistača toaleta nećete reći deda-sera, već čistač. Ako ogovarate nekoga nazvaće vas strinama i tetkama. Starije neudate ženske osobe su baba-devojke. Muškarci su jednostavno uvek neženje, pa to neženje zvuči nežno, lirski, dečački nevino. Ne postoji prostitutka u muškom rodu, već žigolo, reč koja zvuči skoro egzotično i avanturistički. Švaler je baja, švalerka je kurva. Sponzoruše, pevaljke, radodajke, kurve. Sponzor je onaj koji obiluje novcima, a kurvar nije pandan kurvi, već opet ima skoro pa pozitivnu konotaciju, slično kao ženskaroš. Zanimljiva je činjenica kako upravo mnogim ženama smeta i zvuči rogobatno taj rodno osetljiv jezik. Arheološkinja će delovati nedovoljno „stručno i ozbiljno”. Bibliotekarka nije tako ozbiljna profesija poput bibliotekara, jer bibliotekarka je Olja Milanoska, nosi kratku suknjicu, vrcka dok hoda i za njom balave male Perice. Ako je žena nervozna, uvek je ili u „onim danima”, što znači nije staložena i racionalna, ili je „nedojebana”, ili ako je starija „drma je klimaks” (što znači nadrndana, spečena i opet nedojebana, zauvek). Neudate mlađe žene su udavače, to su koke koje idu u „lov na muža”, singl muškarci su neženje i simpatični „večiti dečaci”. Uvek će se psovati majka, sestra, jer nama je „jebanje majke” skoro pa pozdrav. Seksualni čin u pežorativnom kontekstu kao agresivni čin „prevaspitavanja” normalizovan je i uključen u svakodnevni govor. „Jebem ti mater”, kada se iznerviramo ili „U pičku materinu” kada nešto ne krene kako treba, retko ko doživljava kao problematični i seksistički iskaz. Zloupotreba ženskog polnog organa vidljiva je svakog dana. Zgodna devojka je „dobra riba” što je sinonim za „dobra pička”. Zgodni muškarci su frajeri, dase, baje, jebači. Ako su previše osetljivi onda su „plačipičke”. Kada se rode ženske bebe, one su popišulje, dok su muške bebe mali junaci, naslednici, budući frajeri i jebači. Ako su pokvareni, nedovoljno hrabri mogu da budu samo pederi, što je najveća uvreda. „Ne budi pička”, „Ne budi peder”, a sve ostalo nije tako strašno. Postoji i poređenje sa muškim polnim organom kao sinonimom za glupost, što ide u prilog tome kako ni muškarci nisu izuzeti od seksističkog govora, ali žargonski govor prvenstveno ide u prilog i dalje patrijahalnoj svakodnevnici mizoginije. Nekim ženama će možda imponovati ako ih muškarac oslovi sa „devojčice” ili „mala”, doživeće to skoro pa kao kompliment, isto kao što nažalost mnogim ženama neće smetati oslovljavanje u muškom rodu kada pričamo o ženskim profesijama. Jer to je tako benigno. Da, benigni seksizam. Svođenje odrasle žene na nivo deteta, umanjuje njenu bitnost, ozbiljnost, a profesija koja je isključivo rezervisana za muški rod kao generički, čini da se sve te žene: psihološkinje, antropološkinje, filološkinje, filozofkinje, biološkinje, geografičarke, matematičarke, programerke, dizajnerke, inženjerke, istoričarke, advokatice, lekarke, etnološkinje, naučnice, likovne umetnice, kustoskinje, sportiskinje i druge, učine nevidljivim. Jer nema se dovoljno vremena, treba ručak skuvati, zimnicu napraviti, decu nahraniti i mužu noge oprati.