Drevna svetkovina Kelta pod nazivom Samhain, obeležavala je kalendarski početak keltske nove godine. Danas poznatija kao Halloween, označava noć uoči 1. novembra kao dana „Svih svetih” koji se obeležava u hrišćanskoj tradiciji još od VII veka i predstavlja dan sećanja na umrle (kao i verovanje da u noći između 31. oktobra i 1. novembra mrtvi izlaze iz svojih grobova i obilaze „poznata” mesta, ona na kojima su živeli za života).
Kod nas je Halloween preveden nepravilno, ali opravdano kao „Noć veštica” i „idealan” je povod da „veliki” pravoslavci naglase kako to nije „Noć veštica” već Lučindan tj. Sveti Luka. Nekako se podrazumeva da su u Srbiji automatski svi pravoslavno orijentisani i da istu veru praktikuju redovno.
Mada tradicija maskiranja koja je obavezna za „Noć veštica” nije strana ni srpskoj pravoslavnoj tradiciji, jer postoji praznik Bele poklade (Bele nedelje), rezervisan za dan uoči početka Uskršnjeg posta koji traje sedam nedelja.
Poreklo poklada kao i većine hrišćanskih praznika/simbola i verovanja datira iz paganske tradicije i paganskih rituala (na primer kićenje jelke). Maskiranje ili „Maškara” nekada je bila sastavni deo rituala za vreme poklada. Maske su najčešće bile napravljene od vune, krzna i rogova, i imale su za cilj da uplaše i rasteraju zle demone (identično kao što i za Halloween te „strašne” maske veštica, vampira, zombija i drugih imaju ulogu „zastrašivanja demona” i čuvanja „protiv uroka”).
U današnjem svetu profita kao glavne zapovesti, ovaj praznik je toliko iskomercijalizovan pa i seksualizovan, pa će prodavnice kostima nuditi ženama sve moguće „seksi varijante” uniformi – od bolničarki do opatica. Jedno vreme je čak internetom kružila i varijanta seksi kostima iz „Sluškinjine priče”!?
Da je „Noć veštica” prevashodno unosni biznis dosetili su se i „Kinezi” pa ćete i u „kineskim prodavnicama” u danima koji najavljuju Halloween videti pregršt plastičnih bundevica-kantica, šešira za veštice, raznobojne perike i slične pikanterije za maskiranje. Brojni lokalni kafići su se isto tako „dosetili” kako da unovče ovaj dan, pa će se organizovati razni maskenbali i tematske „horor večeri”.
Imala sam sreću da pre nekoliko godina boravim u Americi upravo u vreme Halloweena, što mi je bila želja od malena (maskenbal mi je srednje ime 🙂 ) I ima gomile kiča, ali i fenomenalno kreativnih rešenja, prvenstveno vezanih za ulično-kućnu dekoraciju gde preovladavaju ogromne paučine, kosturi i raznovrsne bundeve, ali je generalno atmosfera koju donosi ovaj praznik krajnje pozitivna i vesela, jer ono što je najzanimljivije da su apsolutno svi, i „mali i veliki” i deca i odrasli maskirani, i većina maskama i maskiranju posvećuje znatnu pažnju.
Obilazeći kuće sa gomilom dece iz kraja u takozvanom „Trick or Treat” povorci, što je najpribližnije pravoslavnom korinđanju, dešava se da vam vrata svojih domova otvori „pravi” Luk Skajvoker i uz slatkiše vam poruči i „Neka sila bude sa tobom”.
Tako da, nije svima tog dana Sveti Luka.
Nekima je Luk Skajvoker.
Ilustracija: Zombijana Bones