sinoć smo jakim crnim vinom
zalili sjećanje na kruh
i grubim šalama
osmudili cipele
od štavljene kože
da mirišu na pečenku
sinoć smo uskrsnuli kosove
i proljeće bez blata
pjesmom i gitarom
mrtvoga cigana
koji se pokvarenim zubima
smijao mjesečini
naslonjen na zid
s rupom od metka koja mu se uspela iznad glave
ostavljajući trag
do njegove duge crne kose
sinoć smo čuli kastanjete s vrha brda
i vidjeli rojeve krijesnica
gdje oblijeću oko zvonika
i hrane se broncom
poput osa nad šećernim sirupom
u narančinim vrtovima Valencije
gdje su naranče slađe
od gorkih Seviljskih
jutros zuje nebesa
možda nas nadlijeću hruštevi
koji pjano padaju na zemlju
i batrgajući nogama
ruše zidove kuće preko puta
* „So if I can shoot rabbits, then I can shoot fascists“