Javna i javno-komunalna preduzeća u Pančevu godinama izdvajaju sredstva za reklamu i propagandu. Većina njih troši u te svrhe oko 500.000 dinara godišnje, dok je šampion u izdvajanju za pomenutu poziciju JKP „Zelenilo” sa oko 1,3 miliona dinara. Naša analiza dokumenata i ugovora koje smo dobili putem zahteva za pristup informacijama od javnog značaja, a koji se odnose na sedam javnih preduzeća u Pančevu, pokazala je da se iza formulacija poput „oglašavanje”, „medijska promocija” i „informisanje javnosti” često krije nešto sasvim drugo – plaćanje afirmativnog izveštavanja o sopstvenom radu.
Istovremeno, ostaje otvoreno ključno pitanje: zašto javna preduzeća uopšte plaćaju medije za informacije koje su po zakonu dužna da objavljuju? Servisne informacije o kvarovima, radovima ili izmenama u režimu rada predstavljaju osnovnu obavezu ovih preduzeća, a ne uslugu koja bi trebalo da se dodatno finansira novcem građana i građanki.
Zaseban problem predstavlja potencijalni uticaj na medije, jer finansiranje iz javnih izvora često podrazumeva kontrolu uređivačke politike. Na ovaj rizik je još 2016. godine ukazao Toplički centar za demokratiju i ljudska prava, ocenjujući da je ovakvo finansiranje pogrešno i da služi kao mehanizam političkog uticaja.
U njihovoj publikaciji „Lokalna javna preduzeća – najslabija karika u sistemu” navodi se da preduzeća koja su monopolisti na tržištu nemaju realnu potrebu za reklamiranjem. Ipak, većina njih izdvaja sredstva za lokalne medije koji su pod kontrolom vladajućih struktura.
„Na taj način se vrši partijski uticaj na medije i krše se propisi koji regulišu finansiranje medija iz javnih izvora”, stoji u izveštaju. Ova praksa, koja traje čitavu deceniju, predstavlja zloupotrebu resursa u političke svrhe, što je u direktnoj suprotnosti sa Ustavom i Zakonom o javnim preduzećima.
Dragan Dobrašinović, nekadašnji direktor Topličkog centra za demokratiju i ljudska prava i bivši predsednik Koalicije za nadzor javnih finansija, ističe za Pančevo Si Ti da je ova praksa poslednjih godina postala još drastičnija.
„Sve je to nelegitimno i nelegalno. Sva preduzeća imaju svoje sajtove i portale, pa je pitanje zašto uopšte plaćaju druge. Jedino legitimno bi bilo da plaćaju privatnim medijima, koji ne dobijaju novac iz lokalnih budžeta, i to samo u izuzetnim okolnostima – kada je nešto hitno”, naglašava Dobrašinović.
Novac teče uvek ka istom cilju: Slučaj Open View
Kako bismo istražili na koji način se troši novac za reklamu i propagandu, uputili smo zahteve za pristup informacijama od javnog značaja na adrese osam pančevačkih javnih i javno-komunalnih preduzeća, kao i Turističkoj organizaciji Pančevo (TOP). Od svih preduzeća smo dobili odgovor i podatke, jedino nam iz TOP-a nije stigao odgovor, zbog čega smo se obratili Povereniku za informacije od javnog značaja.
Iz preduzeća Pantransport, koje je u javno-privatnom partnerstvu, dobili smo odgovor da ono ne poseduje dokumenta o potrošnji sredstava u reklamne i propagandne svrhe, dok nam je preostalih sedam javnih preduzeća poslalo podatke.
Podaci iz ugovora više pančevačkih javnih preduzeća otkrivaju jasan obrazac: lavovski deo sredstava završava kod jednog ponuđača – firme Open View DOO Vršac, izdavača sajta ePančevo. U ugovorima sa javnim preduzećima kao pružaoci usluga pojavljuju se i druga pravna lica, poput Open View Novi Beograd i Energy Save iz Vršca, koji je ujedno izdavač portala eVršac. Iza svih firmi stoji…
Otvoreni poziv
Ne bih ti više dao ni nacrtanu štalu da renoviraš
Dilentantizam kadar da pokvari i nakovanj metastazirao je do nivoa koji odnosi ljudske živote i ne pokazuje ni najmanje naznake posustajanja. Zato ne čudi što je u vezi sa novim dečjim igralištem na Tesli apsolutno sve sporno – od kršenja zakonskih propisa i procedura, preko blokiranja vatrogasnog pristupa susednoj zgradi, do pristupnih staza projektovanih na nebezbedan način
Svako u našem gradu želi da u njemu bude što više dečijih igrališta i niko na Tesli nije izuzetak po tom pitanju. Dilentantizam kadar da pokvari i nakovanj, kome svedočimo od republičkog nivoa do mesnih zajednica, do sada smo već predobro upoznali. Metastazirao je do nivoa koji odnosi ljudske živote i ne pokazuje ni najmanje naznake posustajanja. Zato ne čudi što je u vezi sa novim dečjim igralištem na Tesli apsolutno sve sporno. Od kršenja zakonskih propisa i procedura, blokiranja vatrogasnog pristupa susednoj zgradi, pristupnih staza projektovanih na nebezbedan način, nema nijednog aspekta koji nije duboko problematičan.
Zašto igralište nije postavljeno na sredini poljane već na samo par metara od stambene zgrade je više nego jasno. Zaštitnici i promoteri predatoraskog urbanizma koji vode naš grad i dalje žive u iluziji da ćemo im dopustiti da nam na tom mestu umetnu još jednu zgradu. Naselje Tesla je podignuto u vremenu kada je urbanistička struka bila na ceni i imala je puno toga da ponudi. Njoj možemo da zahvalimo što smo dobili desetine zgrada raspoređenih tako da nijedan komšija ne gleda drugom u dnevnu sobu, nijedna zgrada ne zaklanja dnevno svetlo drugoj, za sveprisutne drvorede i prostrane poljane koje između ostalog nude i bezbroj opcija za buduća igrališta. Jedino što pre 50 godina nisu dobro predvideli je da će postojeća parking mesta juriti višestruko veći broj automobila, ali to će se valjda rešiti kada nam se…














