Dok se Deliblatska peščara danima bori sa velikim požarom, RTV Pančevo redovno izveštava o situaciji na terenu, uglavnom kroz informacije nadležnih službi i institucija – „Vojvodinašuma”, MUP-a, Vojske Srbije i lokalne samouprave.
U tim izveštajima govori se o angažovanju ljudi, helikoptera i mehanizacije, kao i o radu ekipa tokom 24 sata. Istovremeno, na društvenim mrežama i u nezavisnim medijima mogu se videti snimci lokalnog stanovništva koje se samoorganizuje, pravi rovove i protivpožarne preseke i pokušava da spreči dalje širenje vatre.
Predstavnik „Vojvodinašuma“ Ivan Tešić obaveštava građane da vetar duva iz pravca „severojug”, da nije duvao „kontravetar” da „vatra sama sebe ugasi”, poziva građane da ne šire paniku, govori o objavama na društvenim mrežama i u opozicionim medijima i poručuje da nema potrebe za prikupljanjem pomoći.
U svemu tome nedostaju pitanja koja bi lokalni medij morao da postavi: kako je došlo do požara, da li je mogao da bude sprečen, u kakvom su stanju bili protivpožarni putevi i preseci, da li je bilo dovoljno ljudi, opreme i vode, kada su nadležni reagovali i da li je bilo propusta u sistemu zaštite Deliblatske peščare i, ukoliko ih je bilo, ko za njih snosi odgovornost? To nažalost građani grada Pančeva više i ne očekuju od lokalne televizije, s obzirom na to da već godinama radi prevashodno u interesu vlasti, a ne građana.
Način na koji RTV Pančevo izveštava o požaru zato može da se posmatra i u širem kontekstu njenog odnosa prema institucijama i javnom interesu.
A taj odnos nije nastao juče.
Već gotovo 10 godina obrazac je za pomenuti poslušnički i prorežimski medij, ali i za mnoge druge medije širom Srbije gotovo nepromenjen – iz godine u godinu dobijaju najveći deo sredstava namenjenih projektnom sufinansiranju medijskih sadržaja, koje koriste za propagandu ili suvoparno informisanje.
Prema javno dostupnim podacima, RTV Pančevo je u periodu od 2016. do 2026. godine, kroz različite medijske konkurse za projektno sufinansiranje, dobila najmanje 118,7 miliona dinara, dok je TV Dunav, koja je u vlasništvu RTV Pančeva dobila skoro sedam miliona. Osim njih, i produkcije preko kojih se emitovao program na oba medija dobile su više od 100 miliona dinara.
Sredstva za pomenute medije izdvajana su iz budžeta brojnih lokalnih samouprava, među kojima su Alibunar, Bela Crkva, Beočin, Inđija, Kovačica, Kovin, Nova Crnja, Novi Sad, Opovo, Pančevo, Plandište, Ruma, Srbobran, Sremska Mitrovica, Titel, Vršac, Zrenjanin, Žabalj i Žitište. RTV Pančevo je sredstva dobijala i na pokrajinskim i republičkim konkursima.
Prema podacima Asocijacije nezavisnih elektronskih medija (ANEM), na osnovu do tada završenih konkursa za projektno sufinansiranje medijskih sadržaja za…
Otvoreni poziv
Požar u Deliblatskoj peščari je apokaliptičan! Da, pa šta?
Realno, zar je moglo biti drugačije, zar je Peščara mogla biti sačuvana od požara, kad je odgovornost da njome gazduju prepuštena likovima poput Ivana Tešića? Šteta je neprocenjiva i ne može se meriti novcem, i uvećavaće se dokle god gomila neškolovanih, nesaosećajnih i nedobronamernih ljudi bude upravljala ovim gradom i ovom zemljom
Tragedija koja je pogodila Deliblatsku peščaru, južni Banat i planetu Zemlju (jer, šume su opšte dobro čovečanstva, održivost ekosistema je preduslov opstanka biljnih i životinjskih vrsta, uključujući ljudsku, atmosfera je jedna posuda, veoma velika, ali ipak jedna) pokazala je iznova zastrašujuće razmere tragedije nepostojanja države Srbije; ili, tačnije, tragediju postojanja lažne države Srbije. Ova splačina od države, koju su takvom napravili radikali u kostimu i pod maskom naprednjaka, nema, dakle, potencijal, znanje, volju, resurse, da efikasno zaštiti živote, zdravlje i bezbednost civilnog stanovništva, javnu i privatnu imovinu i prirodu od uništenja ovih razmera. Požar u Peščari pokazao je da ne postoji nikakva funkcionalna struktura sačinjena od institucija, ustanova i službi zaduženih, odgovornih i – ne zaboravimo – novcem građana plaćenih, sposobna da sinhronizovano i učinkovito sprovede procedure koje bi trebalo da preventivno spreče požare, a ako do njih ipak dođe, štete svede na minimum. Čak ne postoji pouzdana procena razmera ove apokalipse – one idu od preko 30 do preko 90 kvadratnih kilometara spaljene zemlje. Požar u Peščari traje više od dve nedelje i sad je već gotovo izvesno da ga ljudska ruka ugasiti neće, nego će to opet uraditi majka priroda, obilna kiša, drugim rečima.
Šumski požar, sam po sebi, osim ako nije podmetnut, kada postaje akt unutrašnjeg ili međunarodnog terorizma (plus podgrupa investitorski požar), nema političku dimenziju, upravo zato što može da ima mnogo nepredvidljivih uzroka; i nije nikakva srpska specifičnost –…
















