Za koga je litijum neviđena razvojna šansa?

Rudarenje litijuma u Srbiji stvarno jeste neviđena razvojna šansa i od nje će se obogatiti dve strane. Jedna je međunarodna rudarska kompanija, a druga onaj koji više od decenije bahato gospodari Srbijom i njegova povlašćena politička kasta koja kontroliše sve institucije: od inspektorata do tužilaštva i sudova

Objavljeno 03.08.2024.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 7 mins

Kao stručnjak za oblast hemije životne sredine mogao bih satima da vam pričam o tome kakav i koliki devastirajući uticaj će rudnik litijuma imati na prirodu i zdravlje ljudi, međutim, moje kolege su o tome već više nego dovoljno rekle. Neophodno je samo istaći da će, ukoliko ne sprečimo rad tog rudnika, zagađenje biti izuzetno toksično, kancerogeno i što je najvažnije večno.

Na svaku tonu litijuma dolaze desetine i stotine tona otpada koji sadrži arsen, bor i čitav niz teških metala. Koliko će tog otpada nastati je poznato jer nam je to saopštio niko drugi do Rio Tinto: 57 miliona tona. Zastanite sada i pokušajte da zamislite tonu neke opasne supstance. Zatim pokušajte da zamislite hiljadu tona toksičnog otpada. Da li uopšte možete da pojmite kako izgleda milion tona materijala koji će se vekovima degradirati i u budućnosti trovati podzemne vode, zemljište, biljke i životinje iz svoje okoline?!? Moje kolege su nedavno objavile rad u vrhunskom međunarodnom časopisu koji ukazuje da je Rio Tinto zagadio region već svojim istražnim radnjama, stoga kakav efekat možemo očekivati kada iz rudnika i fabrika za obradu rude iskulja 57 miliona tona otpada?

Rudarenje litijuma u Srbiji stvarno jeste neviđena razvojna šansa i od nje će se obogatiti dve strane. Jedna je međunarodna rudarska kompanija, ozloglašena po devastiranoj prirodi koja ostaje iza njenih aktivnosti i po razaranju kulturnog nasleđa i svetinja ljudi koji su imali nesreću da žive iznad rudnika koji im je nametnut. Ta i takva kompanija dolazi da u našoj zemlji primeni visoko korozivnu tehnologiju koju u tom obliku nikad do sada nije koristila. Naši zakoni o rudarenju su takvi da smo se sami stavili u poziciju goru od kolonije trećeg sveta jer nam od eksploatacije ruda pored silnog zagađenja ostaje bednih pet odsto rudne rente. Devedeset pet posto profita napustiće zemlju, dok će nama ostati mrvice i hajde da ponovimo, 57 miliona tona otrovnog otpada.

Za koga je još rudarenje litijuma neverovatna prilika da se obogati i da trguje uticajem? Za onog koji više od decenije bahato gospodari Srbijom i za njegovu povlašćenu političku kastu koja kontroliše sve institucije: od inspektorata do tužilaštva i sudova. Za njih litijum stvarno predstavlja neviđenu razvojnu šansu.

Od kopanja litijuma će se obogatiti onaj koji može da nametne sudovima da zagađivačima izdaje samo simbolične prekršajne kazne umesto krivičnih, kao one koje Ziđin dobija za trovanje građana Bora.

Od rudarenja litijuma će se prosperirati onaj koji može da natera tužilaštvo da proglasi „višom silom” predvidivu nesreću u rudniku kao što se to desilo kada je poginulo 18 rudara koji su danima najavljivali tragediju koja ih je zadesila.

Na rudarenju litijuma će profitirati onaj koji je za celu Srbiju drži samo par inspektora koji kontrolišu sve rudnike u našoj zemlji i enormno zagađenje koje oni proizvode.

Povrh svega, bili smo svedoci niza incidenata s cisternama s opasnim hemikalijama koje su iskakale iz šina i prolivale opasan tovar u prirodu. Nesreće u kojima su ljudi gubili živote! Videli smo šlepere koji tonu i ispuštaju hemikalije u Dunav. Za obradu litijumske rude biće neophodno decenijama transportovati svakog dana po neverovatnih 1.000 tona koncentrovane sumporne kiseline. Obrada rude litijuma u Srbiji je izuzetna razvojna prilika za onog koji će moći da nam havarije vozova i izlivanje njihovih smrtonosnih tovara predstave kao neminovnost i sitnicu.

Oni koji decenijama unazad Zrenjaninu, Kuli i polovini Vojvodine nisu u stanju da obezbede bezbednu pijaću vodu, nas sada ubeđuju da će osigurati da otpadne vode Rio Tinta zadovolje najviše moguće standarde!?! Oni koji nisu u stanju da obezbede ni prečišćavanje najobičnijih komunalnih voda koje od Dunava prave nacionalnu septičku jamu nam sada garantuju za ocedne vode rudnika litijuma.

Mi građani i građanke Pančeva sećamo se sirena za uzbunu koje su se palile kada smo se gušili vazduhom punim hlora, amonijaka ili benzena. I na žalost uopšte nismo jedini grad u Srbiji koji zna šta znači biti žrtvovan. Ko će pokazati solidarnost sa 22 naselja u dolini Jadra čiji će bunari i njive biti zatrovani kancerogenim arsenom ako ne mi?

U svetu na kome će razorne oluje, poplave i bujice biti nova normalnost i neminovnost, oni koji do sada nisu pokazali nikakvu odgovornost planiraju proizvodnju desetina miliona tona otrovnog i kancerogenog otpada, tempiranu ekološku bombu koja se nalazi uzvodno od jedinih izvora iz kojih se svi građani ovog grada snabdevaju vodom za piće. Građani poručuju Rio Tintu: Marš sa Drine, jer nisu slepi, umeju da prepoznaju opasnost koja im se prikrada i neće dopustiti da ih neko pravi glupim i ludim.

Za stotinu godina akcionari Rio Tinta će potrošiti i poslednji evro profita koji bi ostvarili rabljenjem našeg rudnog bogatstva, a bahate dahije na vlasti će spiskati poslednju paru stečenu korupcijom i pljačkom. Mi ćemo i vekovima posle toga imati desetine miliona tona otrovnog otpada ugnežđenog između dve bujične reke i na najplodnijem zemljištu. Prepustimo ovu neviđenu razvojnu šansu našim prijateljima iz Nemačke, Češke, Finske, Austrije ili Španije. Pokažite nam na svom primeru kako je moguće kopati litijum u blizini naseljenih mesta, reka, poljana i njiva bez rizika i štete po prirodu i zdravlje, pa ćemo razmisliti da li naš odgovor može biti išta drugo do jedno veliko: NE!

NAREDNI ČLANAK

2 Comments to: Za koga je litijum neviđena razvojna šansa?

  1. Orvel

    avgust 5th, 2024

    Korumpirani, diktatorski rezim, zarad punjenja sopstvenih dzepova, izlozice svoj narod otrovu. Otrovu kojeg zemlje EU ne prihvataju ali prihvataju trovanje naroda nove kolonije Srbije. Diktatorski rezim prihvata pretvaranje Srbije u koloniju pa i po cenu praznjenja te iste Srbije, jer skrivaju koliko naroda je svake godine napusta.

    Odgovori
  2. MARŠ NA DRINU, 1964

    avgust 10th, 2024

    Jugoslovenski dugometražni film u režiji Živorada Žike Mitrovića, snimljen na pedesetogodišnjicu Cerske bitke, označila je početak oružanog sukoba u Prvom svetskom ratu (1914 – 1918).
    https://sh.wikipedia.org/wiki/Mar%C5%A1_na_Drinu_(film)

    Od Tekeriša do Gornjih Nedeljica
    Šezdeset godina kasnije, tačnije ove (2024), druga po veličini korporacija metala i ruda na svetu, anglo australijska Rio Tinto Group dobija zeleno svetlo vlasti da otpočne projektne aktivnosti u dolini reke Jadar nakon dvadeset godina onih istražnih.
    Za razliku od vlasti, oba događaja su identična za narod, u najmanju ruku iznenađujući. I za veći deo istog, ali današnjeg, slavna koračnica Stanislava Biničkog, Marš na Drinu ključna je asocijacija.
    https://youtu.be/fJaocC7aN78

    Odgovori

Ostavi komentar

  • (not be published)