Kako se osećate?
Klaustrofobično. Zbunjeno.
Bezvoljno. Uplašeno. Iritirano.
Kao da vas neko konstantno burgija u mozak?
Odjednom imate strah od prevelike gužve, dok hodate ulicom kao da igrate tetris u nameri da izbegnete slučajne prolaznike. Uznemireni ste i depresivni?
Čestitamo! Vi ste još jedan srećni dobitnik/ca osećanja normalnosti u vremenima nadrealnim.

Ko se oseća danas dobro i entuzijastično, prepuno snage i volje u većem je problemu od nas klaustrofobičnih. Kako očuvati zdrav razum kada je sve oko vas dovedeno do tačke ključanja, izdegenerisano, šizofreno, malo jeste, pa malo nije, malo je toplo, hladno, vruće, prevruće, malo smrzotina, malo led?
Koliko god pokušavali da se isključite od bipolarnog poremećaja stvarnosti kojoj prisustvujemo, nemoguće je da ovo ostvarite ako želite da ste barem delić civilizacije i ukoliko se niste odlučili na stenovito-brdski egzil gde biste živeli životom divokoza. Usled mazohističke potrebe za informacijom osuđeni smo na društvene mreže po kojima se u poslednjih skoro pa pola godine izlila virtuelna kanalizacija apsurdnih teorija, agresije, ksenofobije, rasizma i prevashodno neverovatne gluposti. Ta glupost prevazilazi Monti Pajtona, tu glupost je teško opisati, ona je neuhvatljiva i širi se poput virusa. Još jedna od posledica korone? Stvarnost kojoj svedočimo takođe je sve apsurdnija jer se ruši da bi se gradilo, seče da bi cvetalo, pali da bi raslo. Nema cveća, niti drveća, samo ruševine, smeće, demoliranje, kriminal i profit. Park u centru grada pod izgovorom „rekonstrukcije” demoliran, posečena stabla zarad stranačkog parkinga. Zapaljena štamparija „6. oktobar” kao „slučajno”, a svi su već videli nacrte za kompleks zgradurina koje su planirane na štamparijskom placu. Naselju Tesla takođe se smeši uništavanje drveća zarad novogradnje kojoj tamo mesto nije. A ispred Železničke stanice u Beogradu planira se snimanje četvrtog dela „Gospodara prstenova” i kulise se već uveliko postavljaju.

Tako da ukoliko se osećate nenormalno, klaustrofobično, iritirano, zbunjeno, uznemireno, razdražljivo i nemoćno, sa vama je sve u savršenom redu.
U izokrenutoj stvarnosti u kojoj su ludaci na pozicijama moći svaka druga reakcija bila bi sasvim suluda.
Taksista - USA, 1976
Režija: Martin Skorseze
Scenario: Pol Šreder
Muzika: Bernard Herman (Građanin Kejn, Psiho … )
Trailer
https://www.youtube.com/watch?v=UUxD4-dEzn0
O filmu
https://happynovisad.com/film/taxi-driver-1976.460.html
Ti to meni ?!
https://www.youtube.com/watch?v=lQkpes3dgzg
Dok sam kao gimnazijalac gledao film, činilo mi se da je nešto slično kod nas nemoguće. Doduše, otac mi je pričao da su nakon drugog svetskog rata ljudi imali manije bombardovanja, dejstava artiljerije, te su se bacali na trotoare i pokrivali glave.
Pa zar mi nismo u samo jednoj deceniji tri četiri puta ratovali, potom bombardovani ?
S druge strane Mima svojim tekstom ukazuje na raširenost depresije, simptoma i posledica, mada su ove i neuroze sestre po materi. Korona svakako da, ali kod nas ima nešto treće.
Suck On This !
https://www.youtube.com/watch?v=FGwRe_5L1WM
End & Credits