Svesni smo činjenice da autizam postoji

Objavljeno 31.03.2025.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 3 mins

Autizam nije tamo „negde daleko…”, on je kod našeg komšije, kod naše koleginice, kod prodavačice iz omiljene prodavnice. Živimo svi zajedno. On nije ničiji izbor, ali je nečiji način života. Koga on izabere zna biti u sukobu sa svakodnevicom. Poštujem sve osobe koje žive sa autizmom, poštujem svaku različitost. Ne odustajem od osoba sa autizmom i njihovih porodica i ne odustajte ni vi. Jer su njihova prava ista kao i naša. Autizam nije bolest, to je stanje u koje se tone, ako ne dozvolimo ličnosti deteta da izađe na površinu nego posmatramo samo autizam, ako ne preduzimamo ništa povodom toga, ako se ne pomirimo sa drugačijim načinom funkcionisanja od našeg načina, a naš način nije uvek najbolji način.

Upoznati smo sa simptomima koji se kod deteta mogu javiti u prvim godinama života, šta preduzimamo kada njih primetimo? Kao i za sve izazove na koje nailazimo u životu, problem neće nestati ako okrenemo glavu na drugu stranu. Rana intervencija je jako važna, od nje zavise mnogi ishodi života osoba sa autizmom, ali da li razmišljamo o tome da deca sa autizmom postaju mladi sa autizmom, a da mladi postaju odrasle osobe sa autizmom, a da odrasle osobe sa autizmom postaju stare osobe sa autizmom? Većini ovih osoba je potrebna ogromna podrška tokom čitavog života da bi bili deo zajednice. Da li se iko, osim njihovih roditelja, pita šta će sa njima biti kada roditelja više ne bude? Dokle ćemo gledati porodice koje se urušavaju jer ne postoje adekvatni servisi podrške? Dokle ćemo ćutati na institucionalizaciju u nehumanim uslovima? Da li to postaje kolateralna šteta koja se tiče samo njih?

Osobe sa autizmom su uskraćene za vidove podrške koji su raznim pravilnicima, dokumentima, deklaracijama i drugim listovima papira predviđeni, ali se u praksi teško sreću. Papir trpi sve, ali mi ne.

Ova ploča se vrti već godinama, ali vrtećemo je sve dok nas ne čujete i ne vidite i dok se ne obezbedi adekvatna podrška. Dopustimo da zasijaju u svakom svetlu, a ne samo u plavom i ne samo 2. aprila, već svakoga dana jer neko živi 2. april svakog dana.

Ostavi komentar

  • (not be published)